EVO KAKO ZLATKO DALIĆ NAMJERAVA NAPASTI 'LAKU KONJICU' NA PREPUNOM POLJUDU
Nogomet

EVO KAKO ZLATKO DALIĆ NAMJERAVA NAPASTI ‘LAKU KONJICU’ NA PREPUNOM POLJUDU

Hrvatska nogometna reprezentacija večeras na Poljudu igra jedan od presudnih kvalifikacijskih susreta za plasman na Europsko prvenstvo sljedećeg ljeta. Samo je pobjeda u glavi, bodovi koji bi Vatrene postavili vrlo blizu konačnog cilja. 

HRVATSKA (4-3-3): Livaković – Jedvaj, Lovren, Vida, Barišić – Rakitić, Modrić, Brozović – Brekalo, Perišić, Petković.

MAĐARSKA (4-4-2): Gulacsi – Lovrencsics, Lang. Orban, Kadar – Dszudzsak, Kleinheisler, Siger, Sallai – Nemeth, Szalai.

Postoji jedan zanemareni razlog zbog kojeg bi trebalo u startu respektirati Mađarsku. Tradicija, naime, kazuje da je u dosadašnjih osam susreta Hrvatska upisala tri pobjede, Mađarska jednu, uz četiri neriješena rezultata. Sasvim dovoljno argumenata da se prikoči s onim tezama kako je razlika između dvije selekcije tako velika da bi svaki rezultat osim uvjerljive pobjede Hrvatske bio iznenađenje.

Mađari, koji već dugo nisu ni sjena svoje najslavnije generacije (Laka konjica, 1950-ih), puno ulažu u nogomet. I u tijeku je proces prvih iskoraka. Za sada im je najveći problem što ne uspijevaju razviti više talenata unutar par bliskih generacija igrača, s kojima bi upisali značajniji rezultat.

Manjak talenta

Kad su u ožujku svladali Hrvatsku u Budimpešti, upravo je to bio dojam utakmice. Mađari su momčad bez izrazitog talenta, osim Dominika Szoboszlaija. Član Salzburga, taj 19-godišnjak već je praktički Milanov igrač. Premalo da bi Mađarska bila moćna, iako u kompaktnosti koju su iskazali u Budimpešti, dovoljno vidljiva najava perspektive. Mađarska je Hrvatsku pobijedila, u neravnoteži tehničke relacije, jedino onako kako je mogla. Bespoštedna borba, jurnjava glavom na kopačku i maksimalna pragmatičnost pred golom dio su tog recepta, ali u temelju je što je Hrvatska bila dekoncentrirana.

Kad naši igrači nisu 100 % fokusirani, onda znatno gube na kompaktnosti i općoj moći, i proporcionalno rastu šanse suparnika ako ispuni gore navedene pristupe. Mijenja li se u tome nešto mijenja u kontekstu domaćinstva? To je varljiva stvar. Za Hrvatsku prvi nastup u Splitu nakon gotovo osam godina, i u kontekstu brojnih političkih i društvenih tereta koji su pratili ovo domaćinstvo, predstavlja imperativ. Reprezentacija je željna da ostvari pobjedu zbog bodova i europske vize, i pogotovo da se pokaže u pravom svjetlu na Poljudu. Kad god su imperativi u điru, uvijek može biti pojačane nervoze, poglavito ako stvari ne krenu kako se želi…

Očito kvalitetniji

Realno gledano, Hrvatska je, ponovimo, očito kvalitetnija momčad od Mađara, ali to govorimo samo u trenutku kada gledamo optimalni učinak. Ono što je, recimo, izostalo u Budimpešti, ili još vidljivije u Azerbajdžanu. Koliko je to problematično za Vatrene dovoljno jasno pokazuje minus od čak pet bodova u te dvije utakmice, a objektivno su bila većinska uvjerenja da će se uzeti svih šest bodova.

S obzirom na specifičnost utakmice, natjecateljskog i nazovimo ga geopolitičkog faktora, za vjerovati je da će naši igrači biti dodatno motivirani. Što je prvi znak da će biti i maksimalno fokusirani. Ono što još treba postići to je strpljenje. Euforija okruženja, želja da se krene odmah žestoko, može proizvesti nestrpljenje, a to svakako nije poželjan saveznik. Uostalom, dovoljno se podsjetiti posljednjeg domaćinstva na Poljudu, s Gruzijom, kada smo ‘unaprijed dobivenu’ utakmicu morali bodovno spašavati forsiranjem u drugom dijelu. I uz gromoglasnu podršku publike.

Nemaju brzanca

Taktički gledano Hrvatska se mora nametnuti od prve minute kao dominantna momčad. To znači napasti visoko, agresivno stajati uz suparnika i brzim dodavanjima tražiti pukotine u defenzivnom bloku Mađara. Oni nemaju brzance koji mogu pobjeći, zato bi obrambena linija trebala biti viša, a bekovi na sredini, a sve kako bi se vezni što manje trošili u trci te fokusirali na stvaranje napada. Vjerojatno je da izbor motoričnijih igrača, koji se dobro snalaze u gužvi na malom prostoru, djeluje logičniji od fizički moćnijih igrača kojima treba puno više prostora. No, to su izbori Dalića, koji najbolje zna kakvu taktiku želi, i s kojim igračima je može ostvariti. Za početak, ponavljamo, ključno je da momčad bude fokusirana i strpljiva. Ostalo bi trebalo stići slijedom kvalitete. Uz napomenu, ako ne bude fokusa i taktičkog reda, onda posljedice mogu biti loše…

Izvor: Jutarnji.hr

Facebook Komentari

Oznake