KRALJICA KATARINA- ŽENA KOJOJ JE ŽIVOT UZEO SVE
Glas Župe Uncategorized

KRALJICA KATARINA- ŽENA KOJOJ JE ŽIVOT UZEO SVE

25. listopad 2019. godine je 541. obljetnica smrti posljednje bosanske kraljice.

Kada razmišljamo o ženama koje su obilježile povijest shvaćamo kako se malo vijesti sačuvalo o našim hrvatskim ženama, a o bosanskim još manje. Jedna od rijetkih žena iz BiH, kojoj uspomenu nije sačuvala samo povijest nego i narodna predaja je kraljica srednjovjekovne bosanske države Katarina Kosača- Kotromanić.

Često je zovu i posljednjom bosanskom kraljicom, iako je to bila Mara, supruga Stjepana Tomaševića, posljednjeg bosanskog kralja. Kraljica Katarina je žena koja je ostala bez muža, bez djece, bez domovine…

Doživjela je sudbinu svog naroda i svoje obitelji i za spas tog istog naroda krenula u izbjeglištvo. U srednjem vijeku nije lako bilo biti žena, pogotovo ne na dvoru. Koliko god nam se činilo da su živjele u sjaju i blagostanju, da su cijenjene, žene s kraljevskog dvora rijetko su znale što je ljubav i sloboda. Stupale su u brak iz političkih, društvenih ili gospodarskih razloga a za ljubav nitko nije ni pitao. Tako je bilo i sa Katarinom.

Kasno, u 22. godini jer je otac odbijao prosce dok se nije javio dovoljno ugledan za njegove interese- bosanski kralj. Koje je vjere bila Katarina? Je li kod oca bila odgojena po nauku crkve bosanske? Ne može se reći. Ona se bez ikakvog prosvjeda ili otpusta od pape vjenčala i za čitavog života bila gorljiva katolkinja. Vjenčanje je obavljeno po katoličkom obredu 26. svibnja 1446. godine na polju Milodraž ( danas Brestovsko, općina Kiseljak).

Kad je postala ženom Stjepana Kosače i bosanskom kraljicom pratila je svog muža na njegovim putovanjima i boravištima: Bobovac, Kraljeva Sutjeska, Jajce… Podizala je crkve među kojima su Vrile, danas Otinovci kod Kupresa, Crkva Presvetog Trojstva, te Crkva sv. Katarine u Jajcu. U braku je dobila dvoje djece Sigismunda i Katarinu, a njen muž iz veze s Vojačom, koja nije bila plemkinja je imao sina Stjepana Tomaševića.

U jeku najvećih opasnosti od truskih provala, 10. lipnja 1461. godine umire kralj Stjepan Tomaš. Katarinu će njen pastorak, Stjepan Tomašević nakon smrti svog oca ostaviti na dvoru i poštovati kao kraljicu i majku. Godine 1463. Bosna će pasti pod vlast Turaka, kraljica se slučajno zadesila izvan Bosne, po nekima najvjerovatnije kod svog brata Vladislava, a oboje njene djece palo je pod tursko ropstvo i s vremenom su privedeni na islam.
Naša kraljica je u tim nemirnim vremenima došla u Dubrovnik, gdje se nadala pomoći. Međutim Dubrovčanima, kao vještim diplomatima nije odgovaralo da kraljica propalog kraljevstva boravi kod njih. Stoga odlazi u Rim. Postaje članica II. reda sv. Franje. Petnaest godina provedenih u Rimu žalila je za djecom. Bile su to i godine tuge zbog stradanja njenog naroda i čežnje za domovinom. Jedino svjetlo u toj tami pružila joj je vjera, svijest kako je Bog s njom. Uz pobožnost trudila se pomoći bolesnima, postala je članica Društva blažene djevice Marije, koje se brinulo za bolnicu sv. Alberta u Rimu.

Pred smrt napisala je oporuku, u kojoj kao predstavnica bosanskog kraljevstva imenuje papu Siksta IV. i njegove nasljednike vladarima Bosne uz napomenu da vlast predaju njenom sinu ili kćeri ako se povrate na kršćanstvo. Po vlastitoj želji pokopana je u franjevačkoj crkvi Blažene djevice Marije Ara Coeli.

Zahvaljujući franjevcima. bosanski Hrvati štuju je kao ženu sveta života. Svake godine 25. listopada  obilježava se kao dan Katarine Kosače- Kotromanić.

Izvor: Razgovorovjeri

Facebook Komentari